patrìjārh

im. m. G patrìjārha, V pȁtrijārše; mn. N patrìjārsi, G patrìjārhā 1. židovski plemenski starješina 2. starješina Pravoslavne Crkve

pȁtrijarhālan

prid. G pȁtrijarhālna; odr. pȁtrijarhālnī, G pȁtrijarhālnōg(a); ž. pȁtrijarhālna, s. pȁtrijarhālno; komp. patrijarhàlnijī 1. koji se drži starih običaja i tradicija, koji je tradicionalnoga svjetonazora [patrijarhalni otac; patrijarhalna obitelj] 2. koji je utemeljen na tradicionalnome svjetonazoru [patrijarhalni običaji]

patróla

im. ž. G patrólē; mn. N patróle, G patrólā v. ophodnja

pàtrōlnī

prid. G pàtrōlnōg(a); ž. pàtrōlnā, s. pàtrōlnō v. ophodni

pàtrōn

im. m. G patróna, V pȁtrōne; mn. N patróni, G patrónā svetac zaštitnik grada ili župe

patúljak

im. m. G patúljka, V pȁtūljče; mn. N patúljci, G pàtūljākā 1. maleni čovjek iz bajke 2. čovjek niži od 150 cm; ant. div, gorostas, kolos, ( orijaš)

pȁučina

im. ž. G pȁučinē; mn. N pȁučine, G pȁučīnā zool. 1. mreža koju pauk sam izrađuje od niti nastalih lučenjem ljepljive tekućine iz posebne žlijezde, a služi mu za hvatanje kukaca kako bi se prehranio; sin. paukova mreža v. pod mreža 2. tanke niti od kojih pauk izrađuje istoimenu mrežu

pȁučnjāk

im. m. G pȁučnjāka; mn. N pȁučnjāci, G pȁučnjākā zool. 1. mn. razred životinja iz skupine klještara, tijelo im se sastoji od dvaju osnovnih dijelova, glavopršnjaka i zatka i četiriju parova nogu, čine ih štipavci, pauci i grinje 2. pripadnik istoimenoga razreda

pȁūk

im. m. G pȁūka; mn. N pȁūci, G pȁū zool. 1. mn. red životinja iz razreda paučnjaka s četirima parovima nogu za hodanje, kliještima i čeljusnim nožicama na prednjemu dijelu tijela te žlijezdama na zatku koje luče ljepljivi sekret ili paučinu 2. pripadnik istoimenoga reda [~ križar; ~ ptičar]  crveni ~ nametnik iz skupine grinja prozirnoga tijela koji je gotovo nevidljiv golim okom; morski ~ najotrovnija riba Jadranskoga mora izdužena tijela s otrovnim bodljikama na škržnim poklopcima i leđnoj peraji koja obično živi zakopana u pijesku

pȁūn

im. m. G pȁūna; mn. N pȁūni, G pȁū zool. krupna ptica čiji mužjak ima velik rep koji pri udvaranju ženki raširi u raskošnu lepezu

pȁūnov

prid. G pȁūnova; ž. pȁūnova, s. pȁūnovo koji pripada paunu

pàuza

im. ž. G pàuzē; mn. N pàuze, G pȁū v. stanka

pavìljōn

im. m. G paviljóna; mn. N paviljóni, G paviljónā grad. 1. samostalna građevina posebne namjene u sklopu veće građevne cjeline [bolnički ~; izložbeni ~; ~ na velesajmu] 2. manja laka građevina djelomice ili potpuno otvorena koja se nalazi u parku ili vrtu, a služi za odmor, zabavu i glazbene priredbe

pàvitina

im. ž. G pàvitinē; mn. N pàvitine, G pàvitīnā bot. listopadna biljka penjačica iz porodice žabnjaka [primorska ~]

pàvlīn

im. m. G pavlína, V pȁvlīne; mn. N pavlíni, G pavlínā rel. 1. pripadnik istoimenoga katoličkog reda 2. mn. katolički red koji je sredinom 13. stoljeća utemeljio Euzebije Ostrogonski

pàvlīnskī

prid. G pàvlīnskōg(a); ž. pàvlīnskā, s. pàvlīnskō koji se odnosi na pavline

pàzikuća

im. m. ž. G pàzikućē; mn. N pàzikuće, G pàzikūćā hist. 1. osoba koja čuva kuću s više stanova i stanara, održava red i vodi brigu o čistoći, popravcima i dr. [taj ~; ti pazikuće]; sin. (kućepazitelj) 2. žena koja čuva kuću s više stanova i stanara, održava red i vodi brigu o čistoći, popravcima i dr. [ta ~; te pazikuće]; sin. (kućepaziteljica)

pàzikućin

prid. G pàzikućina; ž. pàzikućina, s. pàzikućino 1. koji pripada pazikući, osobi koja čuva kuću s više stanova i stanara, održava red i vodi brigu o čistoći, popravcima i dr.; sin. (kućepaziteljev) 2. koji pripada pazikući, ženi koja čuva kuću s više stanova i stanara, održava red i vodi brigu o čistoći, popravcima i dr.; sin. (kućepaziteljičin)

pȁziti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. pȁzīm, 3. l. mn. pȁ, imp. pȁzi, aor. pȁzih, imperf. pȁžāh, prid. r. pȁzio, prid. t. pȁžen 1. pratiti pogledom koga ili što, pozorno uočavati [~ na prometne znakove; ~ na ulazna vrata] 2. imati pod nadzorom koga ili što [~ na dijete; ~ na kuću; ~ na zdravlje]; sin. čuvati 3. mentalno biti usmjeren na koga ili što [~ na satu] 4. imp. označuje upozorenje, poziva na pozornost ili oprez [Pazi, dobro slušaj!; Pazite preko ceste!] • pȁziti se povr. razg. v. čuvati se pod čuvati

pàzuho

im. s. G pàzuha; mn. N pàzuha, G pȁzūhā, DLI pàzusima anat. udubljeni pregib na nadlaktici između prsnoga koša i ramena [nositi što pod pazuhom; znojna pazuha]

pàžljiv

prid. G pàžljiva; odr. pàžljivī, G pàžljivōg(a); ž. pàžljiva, s. pàžljivo; komp. pažljìvijī 1. koji iskazuje obzir ili poštovanje [pažljiva osoba] 2. kojim se iskazuje obzir ili poštovanje [pažljiva gesta] 3. v. oprezan 4. v. pozoran; ant. nepažljiv

pàžljivo

pril. komp. pažljìvijē 1. s posebnim obzirom ili poštovanjem [~ s kim postupati] 2. v. oprezno 3. v. pozorno; ant. nepažljivo

pàžljivōst

im. ž. G pàžljivosti, I pàžljivošću/pàžljivosti 1. osobina onoga koji je pažljiv ili svojstvo onoga što je pažljivo 2. v. opreznost 3. v. pozornost; ant. nepažljivost

pàžnja

im. ž. G pàžnjē; mn. N pàžnje, G pážnjā/pàžnjī 1. iskazivanje obzira ili poštovanja; ant. nepažnja 2. v. pozornost

pčèla

im. ž. G pčèlē, D ȅli, A ȅlu; mn. N ȅle, G pčélā zool. opnokrilac koji proizvodi med i vosak te oprašuje većinu biljaka, a živi u zadrugama koje se sastoje od matice, trutova i sterilnih ženka radilica [~ medna] ♦ ići kao ~ (pčele) na med oduševljeno ići (hrliti) na što, oduševljavati se čime; vrijedan (marljiv) kao ~ (crv, mrav), usp. crv

pčèlār

im. m. G pčelára, V ȅlāru/pčȅlāre; mn. N pčelári, G pčelárā osoba koja se bavi pčelarstvom

pčelárev

prid. G pčeláreva; ž. pčeláreva, s. pčelárevo koji pripada pčelaru; sin. pčelarov

pčelàrica

im. ž. G pčelàricē; mn. N pčelàrice, G pčelàrīcā žena koja se bavi pčelarstvom

pčelàričin

prid. G pčelàričina; ž. pčelàričina, s. pčelàričino koji pripada pčelarici

pčelárov

prid. G pčelárova; ž. pčelárova, s. pčelárovo usp. pčelarev

pčèlārskī

prid. G pčèlārskōg(a); ž. pčèlārskā, s. pčèlārskō koji se odnosi na pčelare i pčelarstvo

pčelárstvo

im. s. G pčelárstva polj. gospodarska grana koja se bavi uzgojem pčela te proizvodnjom meda i voska

pčèlinjāk

im. m. G pčèlinjāka; mn. N pčèlinjāci, G pčèlinjākā nastamba pčela, skup košnica za uzgoj pčela

pčèlinjī

prid. G pčèlinjēg(a); ž. pčèlinjā, s. pčèlinjē koji se odnosi na pčele

pȅcānje

im. s. G pȅcānja 1. lovljenje udicom 2. žarg. pridobivanje koga s kakvom namjerom

pȅcati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȅcām, 3. l. mn. pȅcajū, imp. pȅcāj, aor. pȅcah, imperf. pȅcāh, prid. r. pȅcao, prid. t. pȅcān loviti udicom [~ lignje; ~ šarana]

pȅcīvo

im. m. G pȅcīva; mn. N pȅcīva, G pȅcīvā mali pekarski proizvod [slano ~; slatko ~]

pèčālba

im. ž. G pèčālbē zast. privremeni najamni rad izvan stalnoga mjesta boravka

pèčalbār

im. m. G pèčalbāra, V pȅčalbāru/pȅčālbāre; mn. N pèčalbāri, G pèčalbārā zast. sezonski najamni radnik izvan stalnoga mjesta boravka

pèčalbārev

prid. G pèčalbāreva; ž. pèčalbāreva, s. pèčalbārevo zast. koji pripada pečalbaru; sin. pečalbarov

pèčalbārov

prid. G pèčalbārova; ž. pèčalbārova, s. pèčalbārovo zast. usp. pečalbarev

pèčat

im. m. G pèčata; mn. N pèčati, G pȅčā 1. predmet s urezanim reljefnim, ispupčenim znakom ili tekstom [izraditi ~]; sin. biljeg, žig 2. otisak takva znaka na ispravi kojim se potvrđuje ispravnost podataka [udariti ~]; sin. biljeg, žig 3. pren. ono čime je što obilježeno [Ovaj grad nosi ~ rata.]; sin. biljeg, trag, znak, znamen poet., žig ♦ dati svoj (vlastiti) ~ čemu dati obilježje čemu, utjecati na što

pèčen

prid. G pečèna; odr. pèčenī, G pèčenōg(a); ž. pečèna, s. pečèno koji je priređen na žaru ili u pećnici; ant. sirov, svjež ♦ biti kuhan i ~ s kim; (gdje), usp. kuhan

pèčēnka

im. ž. G pèčēnkē, DL pèčēnki; mn. N pèčēnke, G pèčēnkā/pèčēnkī meso pečeno na žaru ili u pećnici [masna ~; janjeća ~]; sin. (pečenje)

pečénje

im. s. G pečénja; mn. N pečénja, G pečénjā v. pečenka

pèčēnje

im. s. G pèčēnja 1. pripremanje sirove hrane u pećnici ili na vatri, najčešće bez dodatka tekućine ili vode 2. davanje oblika čemu na visokoj temperaturi 3. proizvodnja alkoholnoga napitka na visokoj temperaturi

pèčūrka

im. ž. G pèčūrkē, DL pèčūrci; mn. N pèčūrke, G pèčurākā/pèčūrkā/pèčūrkī 1. bot. jestiva gljiva velikoga bijelog ili smeđeg mesnatog klobuka 2.  gljiva

pȇć

im. ž. G pȅći, L pèći, I pȅću/pȅći; mn. N pȅći, G pèćī, DLI pèćima tehn. uređaj koji služi za grijanje prostorija ili za kuhanje jela [električna ~; plinska ~; krušna ~; kuhinjska ~]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga